Obrada štancanjem je uobičajena metoda obrade metala koja se koristi za obradu raznih materijala, uključujući ugljični čelik, pocinčani čelik, nehrđajući čelik, aluminij i bakar. Ovi materijali imaju svoje karakteristike i prednosti u obradi štancanjem.

Prije svega, ugljični čelik je često korišteni materijal za obradu probijanjem s dobrom obradivošću i čvrstoćom, te je pogodan za izradu raznih konstrukcijskih dijelova i komponenti. Pocinčani čelik ima izvrsna antikorozivna svojstva i pogodan je za proizvodnju proizvoda koji zahtijevaju otpornost na koroziju, kao što su automobilski dijelovi i kućišta kućanskih aparata.

Nehrđajući čelik ima karakteristike otpornosti na koroziju, otpornosti na visoke temperature i lijepog izgleda te je pogodan za proizvodnju kuhinjskog posuđa, pribora za jelo, arhitektonskih ukrasa i drugih proizvoda. Aluminij je lagan, ima dobru toplinsku vodljivost i dobra svojstva površinske obrade te je pogodan za proizvodnju zrakoplovnih dijelova, automobilskih dijelova i kućišta elektroničkih proizvoda.

Bakar ima dobru električnu i toplinsku vodljivost te je pogodan za proizvodnju proizvoda poput električnih konektora, žica i radijatora. Stoga se, prema različitim potrebama proizvoda i inženjerskim zahtjevima, mogu odabrati prikladni materijali za obradu probijanjem kako bi se zadovoljili zahtjevi za performanse i kvalitetu proizvoda. U praktičnoj primjeni, odabir materijala mora sveobuhvatno uzeti u obzir čimbenike kao što su mehanička svojstva materijala, otpornost na koroziju, performanse obrade i troškovi kako bi se osiguralo da konačni proizvod ima izvrsne performanse i ekonomičnost.